Luka Jelušić (36) ima studio Cubodelubo u kojemu izrađuje čudesne drvene predmete. Ima diplomu na kojoj piše krajobrazni arhitekt.
Ima i suprugu i malu kći s kojima voli provoditi slobodno vrijeme. Ima toliko zdrav i jednostavan pogled na život da mi je gušt bio čitati odgovore na pitanja koje prilažem, gotovo u cijelosti, e da biste se inspirirali, vratili vjeru u ljude i počeli, ako već niste, živjeti iz srca, a ne iz glave i krenuli stvarati - rukama!

Kolijevka

Stol

O radu s drvom ....

Bavljenje drvom nije počelo od dizajna, nego od rada vlastitim rukama. Od vrlo rane dobi imao sam potrebu stvarati nešto vlastitim rukama, bilo da se radi o popravljanju postojećeg ili stvaranju novog predmeta. Kao klinac sam radio u radioni jednog neobičnog čovjeka koji je mom starom popravljao spačeka. Uz njega sam zavolio ambijent radione, alate, procese rada; kroz tog čovjeka ustanovio sam da rad rukama donosi jedno sasvim specifično zadovoljstvo i mir.

Ujedno sam po prirodi esteta, volim lijepe stvari, fascinira me oblikovanje koje je funkcionalno i ujedno ima puno osobnog pečata – poput detalja Carla Scarpe ili Jože Plečnika. Putem sam nekako došao do drva i tu se zadržao. Nastojim raditi stvari koje su diskretne, čiji se detalji otkrivaju polako, kroz dugotrajno posjedovanje, kroz tragove trošenja i tragove vremena.

Dječje slagalice ... diivne :)

O materijalu ....

Hrast posavskih kuća može se nabaviti preko internet-oglasnika – ništa mističnije od toga!

U Hrvatskoj se može raditi s materijalom koji je naš, na temelju stečevina koje su naše, a ne uvezene i da sve zajedno izgleda lijepo i moderno.

Ljuti me stav da se kod nas 'ništa ne isplati raditi', ljuti me potreba za brzim bogaćenjem kroz trgovinu, a ne kroz rad i proizvodnju, ljuti me stvaranje loših, ružnih i nefunkcionalnih proizvoda.

Ormarić

O namještaju ...

Svaki je komad mojega namještaja unikatan, međutim mislim da je cijela priča o vrijednosti unikata precijenjena i pomalo otrcana. Ljudi evidentno prepoznaju razliku između komada namještaja (ili bilo čega drugog) kojega je osmislio i izradio jedan čovjek i industrijski proizvedenog namještaja, ali ne vidim u čemu bitnom se razlikuje namještaj rađen ručno u malim serijama – npr. 10 komada – i unikat? Po tome što će samo jedan čovjek imati upravo takav stol ili krevet?

To je nekako tašto i ne zanima me. Čini mi se da puno ljepote leži u komadima koji su topli, na kojima se vidi da su rađeni rukom i s određenom jasnom namjerom, a ujedno nisu dizajnerski pretenciozni, ne 'vrište'. Neovisno o tome jesu li su unikatni ili ne.

Avijončić!

O karijeri ...

Karijera produkt dizajnera u drvu, ako se to baš mora tako nazivati, posljedica je potrebe da radim stvari koje me čine sretnim. Kad sam u radioni, kad vidim svoj alat složen na polici, kad okrećem komade drva od kojega ću nešto raditi, kad skiciram nešto što želim napraviti, kad mi dobro ispadne spoj na nekoj ladici i kad gledam neki gotov komad, onda sam sretan; dođem doma ispunjen i zadovoljan.

Imam 36 godina i nemam živaca raditi dosadne stvari; pored toga, radim količinski puno, pa kad već radim toliko trudim se da to što radim bude zabavno. Ne kao rezultat, nego kao proces. Jer obrada drva je umnogome misaoni proces. Teško mi je to objasniti riječima, ali kad radiš s drvom ostvaruješ dijalog, to nije jednosmjeran proces.

Ne mislim da je drvo 'živo', ali je fascinantno u kojoj su mjeri rezultati ovisni o mojem raspoloženju. Drvo u mojim rukama reagira na mene, ovisno o tome koliko sam miran ili nervozan određeni dan.

Šank kojega vidite je - Lukin, ali birtija nije ;)

O zaradi ...

Nisam naročito spretan s novcem i ne razmišljam puno o njemu, pa sve dok spajam kraj s krajem i dok se sve skupa kotrlja na način da se se razvijam i mogu raditi nove stvari ne brinem pretjerano o isplativosti ovog ili onog segmenta.

Na nekim komadima svakako zarađujem; neki drugi mi uzmu mnogo više vremena nego što na početku očekujem, ali nastojim ih završiti na način koji zadovoljava i mene i klijenta, pa to kompenzira manju ili nikakvu zaradu.

O proizvodnji na veliko ...

Stvari radim sam, proces izrade je dio razloga zašto to uopće radim i to ne želim izgubiti. Pored toga, serijska izrada bi značila ulaganje truda u proizvodnju (na bilo koji način), a to znači manje vremena za druge stvari.

Ne želim se isključivo baviti produkt dizajnom. Kombiniram krajobraznu arhitekturu s produkt dizajnom namještaja od drva (tako da djelomično živim od produkt dizajna) – i jedno i drugo mi donosi zadovoljstva koja bi nestala da se bavim samo jednom od te dvije stvari. Što će biti u budućnosti, ne znam. Odluke nastojim donositi više srcem, a manje razumom.

Lukina Princeza

O slobodnom vremenu

Bavim se projektima krajobrazne arhitekture i provodim vrijeme sa suprugom i kćerkicom.

O zanimljivim projektima

Nedavno sam boravio na otoku Rabu kao asistent prof. Daniela Winterbottoma iz Seattlea, koji je vodio dvomjesečnu studentsku radionicu unutar Psihijatrijske bolnice Rab, Kampor.

Prof. Winterbottom stručnjak je za terapeutske vrtove, a program kojeg vodi od 1995. godine zove se Design Build i sastoji se od toga da studenti tijekom dva mjeseca sami projektiraju i ujedno izvedu projekt kako bi stekli uvid u to što znači projekt pretvoriti u stvaran prostor.

Pomalo sam iznenađen koliko su američki studenti marljivi i požrtvovni, radi se od jutra do mraka, vrlo dinamično, te neovisno o vremenskim uvjetima. Sve rade sami - od iskopa temelja, betoniranja, izrade staza ipopločenja, fontana, pergola, nadstrešnica, sadnje biljaka, i to u vrloambicioznom opsegu.

Impresivno iskustvo!

Hvala Luki Jelušiću što je gostovao na mojemu blogu. Smatram to izuzetnom čašću i zadovoljstvom. Dođe mi da zapjevam ...